[ponedjeljak][05.05.2008.]
pozdrav moji virtualni prijajteli...evo nekako mi se ovih dana nije dalo pisati...sve je nešto istom u mom životu i ništa se ne događa...kao da je vrijeme stalno....užaš...sve mi je glupo...a da stvar bude bolja neda mi se ništa raditi...hvata me neka tuga...i samo želim biti sama...želim plakati...želim da olakšam dušu....želim na tren nestati od svih....da zaboravim sve i prepustim se maštanjima...snovima....onome što nikada neču moći imati.....želim nešto nemoguće....nešto što se ne događa nikome...ali i ove riječi su besmislene...jer ništa se ne dešava...i samo mogu sanjariti jedino mi to preostaje....
[srijeda][30.04.2008.]
***
imali smo sve...
radost ,sreču,mladost i ljepotu....
voljela sam kao nikad u životu....
ti si otišao....tugu mi ostavio...
srce mi slomio ....drugu zavolio...
zašto si to učinio?
nije mi jasno gdje sam pogriješila....
ali ipak i meni se sreća nasmješila....
sada si ti na mjestu mom...
pati sada pati...da vidiš kako je bilo srcu mom...
[utorak][29.04.2008.]
ponekad je dovoljna riječ da se čovjek osjeća bolje...ali neznaju svi cijeniti ljudsku dobrotu....i neznaju prihvatiti tako veliki dar....lijepa riječ ,osmjeh ili zagrljaj vrijede mnogo...a tako ih je lako dati....samo treba ih znati primiti...i naravno uzvratiti u svakoj minuti života..jer život je prekratak....i svaki trenutak treba znati iskoristiti...
....kada bih.....
kada bi živjela sama na svijetu ...
i kada bi samo plakala ....
u srcu bi znala da nisam sama....
da postoji sreća....možda ne sada...ali doći če jednom...nekada...
kada bi bila žedna vode...i usne bi mi gorjele...
znala bi da postoji izvor...koji vodi do tebe....
znala bi da postoji sve....
jer tamo gdje si ti tamo najbolje je...
kada bi se samo s tugom družila....
i bila žalosna ...
kada bi samo o smrti sanjala....
tako bi samo sreću pokazala...
jer tamo je lijepo tamo se sanja...
tamo svatko svakog voli.....i ništa nije tajna...
tamo češ i ti jednog dana doći....
doći češ spavati kada sklopiš oči....
ja ču te čekati dok vječnosti bude....
[ponedjeljak][28.04.2008.]
malo poezije nikome rano ujutro nije naškodilo....
eto me tu sam...na pučini stojim...
pitam se gdje si....dali za mene netko postoji...
eto me tu sam ...na oblaku tuge....
suze mi padaju....srce mi paraju...
lome me bure i vjetrovi....
eto me tu sam....nemogu da se smirim....
nemogu da srce umirim....
nemogu samo tako da preko svega prijeđem....
nemogu da zaboravim sve.....
nemogu jer voljela sam te.....
ahh..ponedjeljak....
prije svega....dobro jutro....eto jedva gledam a već pišem....to nemože nikako biti normalno...ali jbg...na poslu sam i neda mi se ništa raditi...a morala bi....pa sam odlučila malo zaviriti na blog i upisati koju riječ.....
....opet je ponedjeljak....fujjjj...mrzim ga...što je najgore od svega nemogu doći k sebi....nikako se nemogu razbuditi....a i toliko sam umorna da bi se mogla vratiti u krevet....samo da prođe taj glupi ponedjeljak...sve će biti lakše....
sjedim i zijevam..užas...a kako ću izdržati to zaista neznam....
ipak tješim se da radim samo 3 dana pa ču se onda malo odmarati u četvrtak....ali kakve sam ja sreće ništa od toga....
uvijek nešto....kad opet razmislim...vani je sunce....mogao bi biti lijep dan...nakon posla moglo bi se malo u šetnju....ali treba dočekati 16 h dok se ide kući....no dobro....kud sve tu i taj šugavi ponedjeljak....
[subota][26.04.2008.]
*******
idem..odlazim tamo gdje je sve lijepo...
gdje svi su sretni...
idem da pokušam da volim...idem...
ali s mjesta se nemičem ....
ukamenila sam se sva..kao da je sve stalo...
kao da ne postoji za mene novi dan...
idem....zaista sada krećem ...
možda i nekog sretnem na putu tom...
možda se i samnom nešto desi da ipak bude po mom...
možda ču naći sreću
a možda samo tugu i bol...
ako ne krenem nikad neću znati dali postoji netko ko bi mogao rasti i živjeti u srcu mom...
?????
baš nešto razmišljam o životu.....sama pomisao mi je crna...eto što ti je život u jednom trenutku imaš sve a u drugom ništa....kao maloj u djetinstvu nisam baš prošla najbolje i onda kada sam mislila da će mi biti super opet zlo i naopako...i otada ništa nabolje neide...sada sa nepune 23 godine postavljam si pitanje gdje sam toliko pogrijšila?..ali odgovor ne pronalazim...koliko god se time opterećujem izlaza nema...kao da sam rođena pod nesretnom zvijezdom...hvala bogu zdrava sam i imam stalan posao ali...u životu sam nesretna...nemam nikog s kim bi mogla podjeliti bol i tugu...radost i sreču...godine mi prolaze a ja sama...pitam se zašto????bila sam u dugoj i ozbiljnoj vezi i raspalo se prije 3 godine ...otada mi sve nekako crno i nevidim izlaza...jbg....nije jedinoj meni tako ali...zašto ja???
kako da posložim stvari da krenu nabolje...kako da nađem izlaz iz tog crnila...neznam...nemam na to odgovora...neznam ni kamo krenuti ...na koju stranu...kako si malo olakšati...nemojte pomisliti da sam pesimistična i da sam čudna osoba..ali tražim samo malo sreće...malo da i ja mogu reći da je sve u redu....tražim li možda previše...znam ...svi kažu pa mlada si...ima vremena...ali ja sada trebam samo nekog s kim bi mogla podjeliti sve...ponekada se osjećam da sam manje vrijedna od drugih ....ipak nadam se da nije sve izgubljeno i da ču se vratiti na pravi put...na put gdje ču biti sretna....eto malo sam olakšala dušu...izjadala se sama sebi i ...idemo dalje ..možda već sutra bude bolje no i dalje se pitam...ZAŠTO JE ŽIVOT OKRUTAN I ZAŠTO LJUDI PATE..ODGOVOR...HMMM....I DALJE NEZNAM...ako da saznam zasigurno ču vam ga reći...
[petak][25.04.2008.]
***
.....slutim da odlaziš putem novim....
...........slutim da krečeš u novi svijet......
....................pitam se šta ču sa sobom .......
..........................slomljena su mi krila za let......
za početak!!!!
pozdrav svima...ja sam malecka...tj. tako me zovu....
evo napokon sam i ja odlučila malo vremena posvetiti blogu....
šta?kako?koliko?iskreno....nemam pojma...eto kako ču se nečega dosjetiti tako ču i pisati...ovo je samo mali uvod za početak....
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
